Numbers 35

1Još reče Gospod Mojsiju u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreći: 2Zapovjedi sinovima Izrailjevijem neka dadu od našljedstva svojega Levitima gradove, gdje će živjeti; i podgrađa oko gradova podajte im,

3Da u gradovima žive, a u podgrađima njihovijem da im stoji stoka i imanje njihovo i sve životinje njihove. 4A podgrađa koja date Levitima neka budu na tisuću lakata daleko od zidova gradskih unaokolo.

5Zato izmjerite iza svakoga grada na istok dvije tisuće lakata, i na jug dvije tisuće lakata, i na zapad dvije tisuće lakata, i na sjever dvije tisuće lakata, tako da grad bude u srijedi. Tolika neka budu podgrađa njihova.

6A od gradova koje date Levitima odvojte šest gradova za utočište, da onamo uteče ko bi koga ubio; i osim njih podajte im četrdeset i dva grada. 7Svega gradova, koje ćete dati Levitima da bude četrdeset i osam gradova, svaki sa svojim podgrađem.

8A tijeh gradova što ćete dati od našljedstva sinova Izrailjevijeh, od onijeh koji imaju više podajte više, a od onijeh koji imaju manje podajte manje; svaki prema našljedstvu koje će imati neka da od svojih gradova Levitima.

9Još reče Gospod Mojsiju govoreći: 10Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im: kad prijeđete preko Jordana u zemlju Hanansku, 11Od gradova koji vam dopadnu odvojte gradove za utočište da u njih uteče krvnik koji ubije koga nehotice.

12I ti će vam gradovi biti utočišta od osvetnika, da ne pogine krvnik dokle ne stane na sud pred zbor. 13I tako od tijeh gradova koje date šest gradova biće vam utočišta.

14Tri taka grada podajte s ovu stranu Jordana, a tri grada podajte u zemlji Hananskoj, ti gradovi neka budu utočišta. 15Sinovima Izrailjevijem i došljaku i strancu, koji se bavi među njima, neka tijeh šest gradova budu utočišta, da uteče u njih ko god ubije koga nehotice.

16Ali ako gvožđem udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. 17I ako kamenom iz ruke, od kojega može čovjek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. 18Ili ako drvetom iz ruke, od kojega može čovjek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik.

19Osvetnik neka pogubi krvnika; kad ga udesi, neka ga pogubi. 20Ako ga iz mržnje turi, ili se baci čim na nj navalice, te onaj umre, 21Ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom, te onaj umre, neka se pogubi taki ubojica, krvnik je; osvetnik neka pogubi toga krvnika kad ga udesi.

22Ako li ga nehotice turi bez neprijateljstva, ili se baci na nj čim nehotice, 23Ili kamenom od kojega može čovjek poginuti, ako se baci na nj nehotice, te onaj umre, a nije mu neprijatelj, niti mu traži zla,

24Tada da sudi zbor između ubojice i osvetnika po ovom zakonu. 25I zbor neka izbavi krvnika iz ruke osvetnikove i vrati ga u utočište njegovo, kuda je utekao, i ondje neka ostane dokle ne umre poglavar sveštenički, koji je pomazan svetim uljem.

26Ako krvnik kako god izide preko međe svojega utočišta, u koje je utekao, 27I nađe ga osvetnik preko međe utočišta njegova, ako krvnika ubije osvetnik, neće biti kriv za krv. 28Jer u utočištu svojem valja da stoji dokle ne umre poglavar sveštenički; pa kad umre poglavar sveštenički, onda treba da se vrati krvnik u zemlju našljedstva svojega.

29Ovo da vam je uredba za suđenje od koljena do koljena po svijem stanovima vašim. 30Ko bi htio pogubiti čovjeka, po svjedocima neka pogubi krvnika; ali jedan svjedok ne može svjedočiti da se ko pogubi.

31Ne uzimajte otkupa za krvnika, koji zasluži smrt, nego neka se pogubi. 32Ni od onoga ne uzimajte otkupa koji uteče u utočište, da bi se vratio da živi u svojoj zemlji prije nego umre sveštenik;

33Da ne biste skvrnili zemlju u kojoj ste, jer krv ona skvrni zemlju, a zemlja se ne može očistiti od krvi koja se prolije na njoj drukčije nego krvlju onoga koji je prolije. Zato ne skvrnite zemlje u kojoj nastavate i u kojoj ja nastavam, jer ja Gospod nastavam usred sinova Izrailjevijeh.

34